Ja bih znala da ga volim, ja bih znala s njim da mastam,
da ga cuvam, da ga ljubim, da mu lazem, da mu prastam
- to bih htela da mu radim licno.
I uvek smisljam neki novi stih, il neki fazon drukciji od svih,
al’ uvek kad ga sretnem kazem ja istu stvar.
Pa dobro, gde si ti? Bas sam ovih dana htela da te zovnem.
Hej, reci mi, dal’ jos uvek imas onaj broj sa dvestatri?
Pa dobro, gde si ti? Sto ne navratis, kod kuce sam popodne?
Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako bata, kako svi?
Nekad ne znam da li sanjam, nekad ne znam sta je stvarnost,
ja sam htela tacno takvog, to je cudna podudarnost,
tacno takvog, ma ozbiljno vam kazem.